Zia

http://www.youtube.com/watch?v=ja3oDIYNPkU

nebeska djeca

Sveti Nikola je. Posvuda vrve šarene lizalice, baloni u bojama i oblicima svakakvih životinja, pozlaćene šibe sa ukrasnim mašnama. Sveti Nikola je. Dan darivanja. No bitno je, kažu odrasli da se treba smiješiti, glumiti klauna....jer to su djeca ,ona ne razumiju. Djeca su često čišća i umnija od odraslih. No ipak, treba kupovati pozlaćene šibe koje su prethodno pokidane sa stabala, treba hiniti veselje čak i ako ti se plače, pred Božić se kupuju borovi i šareni darovi,šareni ukrasi....sve je veselo i hinimo da smo sretni. A tužno je zapravo što zaista nakon što prođu sva ta vesela vremena, kad smo svi dobri i ljubazni trudimo se smijati i svima čestitati, kada prođu ta šarena vremena, tužni borovi stoje odbačeni na cestama, jer služili su ljudima(koji se naravno prozivaju umnim bićima) samo kao igračke, stalak za njihove božične nakite, kad prođe Sveti Nikola pozlaćene šibe se zaboravljaju a otkinute grane više nikad neće vidjeti svoj dom. I zato treba slušati odrasle koji kažu:“ nasmiješi se pa to su djeca“. Te iste odrasle koji su do pred par godina glumili Svetog Nikolu i stavljali darove djeci pod jastuk a sad, kad su djeca nužno postala odrasla umna bića u razredu se govori: „kaj neznaš pa Sveti Nikola ne postoji, Sveti Nikola su mama i tata“. No Sveti Nikola ipak postoji, to je čovjek koji je velikodušno darivao siromašnima al ne zato da ga se kasnije oponaša kao nekakvu ludu nego zato jer je bio čarobnjak. I kao što vidite čarobnjaci ipak postoje. On je bio duh Bogova i duh neba svima koji nisu imali a darovi su im pali s neba. Zato jer sveti Nikola postoji. Uvijek će postojati anđeli koji će slati nebeske ljude da udobrovolje tužne ljude na Zemlji. Djeca su taj duh nebeski. Al nemojmo zato bacati i kidati grane sa stabala kad obilježavamo dan Svetog Nikole samo zato da bi te grane pozlatili i stavili na njih mašnicu kao da su nečije igračke. Nemojmo kidati stabla iz njihovih korjenja samo zato da bi ih okitili sebi za zabavu a kasniji ih ostavili pored smetlišta. Stabla i njihove grane su živa bića. Djeca nisu naše igračke. Sveti Nikola postoji. Samo otvorimo vrata svih tajni u svojim dušama i osluhnimo. Možda zaista ugledamo sniježno bijele zvijezde koje izrastaju iz zelenih borova. I čujemo anđele koji pjevaju.

crna zvijezdo

Hoćeš li me čuvati kao nekad?
U njedrima svoje ljubavi
U naručju,kao djetešce
Rugati se bezobraznicima
Svojim crnim jezikom
Rušiti predrasude
I dok me kude

Hoćeš li mi udvarati kao nekad?
Mačkice?
Ljubiti mi usnice..

Hoćeš li kao razljućena vampirica
Uzavrele krvi
Prljavih usana
Boriti se za mene

Oglodati svo meso sa njihovih kostiju
Kao izgladnjela životinja
U ponoćnim satima
Udvarati mu?

A on će reći „volimo se onjušiti ako psi“

Hoćeš li mi udvarati ti noćna zvijezdo
Crnog jezika
Rušiti predrasude i dok mi sude?
Hoćeš li mu se smijati
zvati ga babuškom
dok govori njemački


Hoćeš li samnom zazvati kiše
I crna mora
Ti, vještice moja
Hoćeš li, ti crna zvijezdo
Zasjati i posramiti sve bijele zvijezde nebeske

Crnim jezikom boriti se mene
Rušiti predrasude i dok mi sude?